Sve je ovo meni od mene.

You'd lose your mind trying to understand mine.

20.01.2015.

Ne prati tragove

Ako postoji kraj, nije sretan.

Sve se nastavlja, nadograđuje,

Bol na bol, ljubav na ljubav.

Sve je nesigurno i sve ti izmiče.

Prvo za korak, a onda za kilometre.

 

Uzalud trčiš, uzalud se saplićeš.

Ne čekam te, ne sustižeš me.

 

Uzalud se grčiš, uzalud ne puštaš,

Ne moram napraviti ni korak da bih otišla.

 

Ne može čovjek da zna trenutak,

U kojem ljubav napušta.

Sigurna sam da postoje odgovori,

Sigurna sam da ih ti nemaš.

Ne možeš ponuditi ništa osim laži.

 

Zato ti kažem,

Ne prati tragove.

Težak je put koji vodi nazad.

 

Ako pomisliš da se vratiš

Stani, pusti neka ponovo prođe to što je prošlo,

Pusti neka prolazi svaki dan, iznova.

Sve do zaborava.

23.06.2014.

Vjerujem da ne vjerujem

Poljubila sam te, samo da znam za cim sam patila sve ove godine. Poljubila sam te iz radoznalosti, da bi poslije srusila svoje snove. O tebi. O nama. O ljubavi. Skupim hrabrost, unistim strah i predjem preko svega. Nije dovoljno. U ljubav ne vjerujem. Vjerujem u umisljaj covjeka da ona postoji. I u njegovu patnju, kada mu zabluda nije uzvracena. Vjerujem u igre, taktike i kucke. Vjerujem u muskarce i njihovu potrebu da budu vuceni za nos, koju ostro negiraju i ne prizaju. Ne, ti nisi htela andjela, htela si crnog djavola.. Vjerujem u prijateljstvo, sa nebrojenim mogucnostima izdaje.

25.05.2014.

Od tebe bolestan, bezuspešno lečen.

Prvi muškarac od kojeg sam poželjela da čini romantične stvari, a da mi ne liče na patetiku. I recite mi, molim vas, kakav je to kliše da me baš on za*ebe, da više nikada ne poželim, ni osjetim, da zavolim?

02.04.2014.

Može li se više mrziti laž?

Što se mene tiče mogu sutra da umrem, samo da NIKAD više ne osjetim laž bliskog na svojoj koži. Osjećaj od kojeg zazirem i koji me prati svih 20 godina neimanja iskrenog prijatelja. Ogoljela laž koja me izjeda, popraćena osjećajem nemoći i razočarenja. Koliko moraš misliti da si bolji i inteligentniji od onog jadnog insana kojeg lažeš, a koji ti vjeruje? Što se meni tiče, iskrenost je mit. Samo priča - lijepa i šuplja.

16.03.2014.

Mazohista, level pro

Ostaješ, kao posljednja nježnost i lijepo sjećanje. Na kraju si svake cigare, kao posljednji dim koji povučem. Pijem te sa svakom čašicom rakije. Pijem, od tebe da se napijem. U svakoj si pjesmi, ljubavnoj, kao podražaj i kao bol. Neka boli. U tome bolu ima nečeg' tako lijepog. Mirišem te u parfemu i nanosim te po sebi. U svemu si. I dalje te vučem, pijem, slušam, mirišem, svakog jutra, iznova, a ti boliš i dalje, lijepo boliš.

15.03.2014.

Druže

Druže, znaš da ovako ne ide. Ovi naši krugovi su pravo zajebana stvar, a teško je otići. Uvijek je teško otići, kada ne znaš šta ostavljaš. Druže, znam da znaš da sve nije moja krivica, iako se tako ponašaš. Znaš da smo sve propasti zajedno birali. Nekada ti, a nekada ja. Druže, nesigurna sam u svaki svoj korak, ali idem dalje, bez obzira ne tebe i nas, ljubav, sve što smo imali i sve što je moglo biti. Druže, umorna sam i nije mi do te priče. Znaš da su sve naše priče šuplje i da je, na kraju krajeva, sve uvijek samo priča. Druže, donosim neke teške odluke ovih dana. Postoje neke teorije kako je to sastavni dio odrastanja. Pa sve i da je tako, ne bi mi bilo lakše. Niko ne bi trebao ići ovako nesiguran, kao što idem ja. Ne znam šta rizikujem, nikada neću ni saznati, ako ne odem sada. Druže, nikada mi nisi bio samo drug. Toliko mogu reći. Toliko mi se dopušta.

21.02.2014.

Sa druge strane mosta

Mostovi razdvajaju. U besmislici u kojoj živimo ni to nema nekog smisla, jer onda nam most i ne treba, rijeka nas svakako dijeli. Stari most u Mostaru je prvi primjer. Svetinja koja dijeli, podjednako bitna za obje strane. Spomenik tuge koji razdvaja, oduvijek - jer da nije razdvajanja, ne bi ni bilo te tuge.. Sa najvišeg mjesta na Starom mostu spusti pogled u smaragdnu dubinu Neretve i pogledaj silu. Silu prirode koja opominje. Svojom jačinom ismijava sve te male podjele koje ste svojom malodušnošću izmislili. Ismijava, jer samo ona može da dijeli. Most je tu, da vam bude lakše ljudskost dokučiti. Most nije ništa, nego mogućnost izmirenja - mogućnost koju ljudsko biće zadržava, ali ignoriše. Čudni su ljudi i ne shvataju mnogo toga. Šta žena želi? Pitanje koje se postavlja vijekovima, neprevaziđena misterija i predmet raznih vrsta humora. Sad ja pitam vas: Koga briga?! I zar je bitno, kada to ni sama ne zna? Nemojte me shvatiti pogrešno, ne smeta meni što se pitate, ali mi smeta što sve na pitanjima i ostane. Ako pitaš, nađi odgovore - ako za njih nisi spreman, ne postavljaj pitanja. Ne pitaj se ko je sa druge strane mosta i ne dobacuj poglede, krišom, kada niko ne gleda. Ne razmišljaj kakav je život tamo i da li su tamo žene ljepše ili da li je neka lijepa, samo za tebe. Želiš znati? Znanje je tu, samo pređi most koji razdvaja. Ako se plašiš, dođi do pola - dođi do najvišeg mjesta na mostu i baci pogled dole, ka smaragdnim dubinama Neretve, pa pogledaj u oči strahu i napravi još jedan korak..

20.02.2014.

'Ajmo živjeli.. živjeli za sve što smo proživjeli..

Sve bi stalo u par ružnih riječi. Neću ih izgovoriti, ni tebi ni drugima. Nosim ih u sebi, kao teret. Nosim ih na licu, kao dostojanstvo. Njihova izrečenost, znači povrijeđenost - vidljivu svima, pa i tebi. Zato ih uporno šutim, u nadi da će naći put do smrti, baš kao što si i ti, u mojim očima. Tvoj ego je toliki, da mislim da bi od njega mogao formirati novo živo biće. Ja ga neću još više uzdizati, jer nisam od te sorte djevojčica koje se dive tvojoj trepavici. A nisam ni djevojčica. Na putu od djevojke do žene, ja sam muško. Muško kao simbol jačine, oslonca i neranjivosti. Sve to imam, pa kažem: muško sam. Na putu od dječaka do muškarca, ti si djevojčica: nesiguran, uvredljiv i surov. Ironija bi bila da ovo sve ne shvatiš kao uvredu i da si zaista flegman kakvim se predstavljaš. A nisi. Nije niko. Živjeli :)

19.02.2014.

Eto, tako, moja ti..

Neko je ovdje lud. Sve više vjerujem da to nisam ja. Tvoj koeficjent inteligencije vrijeđa moj koeficjent inteligencije. U nekim situacijama prethodna rečenica bi se smatrala narcisoidnom, ali u našem slučaju je vrlo realna. Žao mi je što je tako, jer bih iskreno voljela da vidiš dalje, od svog tog leopard printa.. Loša si mi prijateljica, i možda još lošiji čovjek, a ja, jednostavno, nisam tu da te popravljam, jer si i takva nekome odlična.. Drži se te sorte. Laži nikada nisam prihvatala kao istinu, pa ni tvoje, providne i sasvim nepotrebne. Sve što ti imam reći, stane u ovo malo, prosječnih, i ni po čemu posebnih rečenica. Eto, tako, moja ti..

14.02.2014.

Nikada dame od tebe. Svašta si čuo. Sve je istina.

Uvijek malo više od granica. Jesam, sve sam. Pisaću ti razglednice iz Kazablanke i Kopenhegena, a sjećaće te na mene miris ljute rakije i sarajevskog. Srce će mi uvijek biti daleko. Svako ima svoj način uživanja u životu, ali moje će se uvijek i oduvijek mjeriti sitnicama: topli peškir poslije tuširanja, rano proljeće, uštipci, predobra emisija na National Geographicu nedeljom navečer. Kako u Beču zamiriše Kelvin Klajn, topla hostelska soba, kako su rolovana piletina, ruska salata i uštipci na Drugaricinom rođendanu samo začinili dugo i iskonsko prijateljstvo… Kako prekookeanski letovi u sebi nose uvijek malo više od granica, a život se mjeri ukusima. Svaka ljubav u sebi nosi potrebu za utjehom - nazvaće te sto posto. Svaka težina riječi nosi sa sobom trunčicu nade, kako svaka sreća u sebi nosi potrebe za malo straha; začin za život. Život je bio u osmjesima i jakim bojama, u šarenim pijacama svijeta i u sarajevskoj magiji. Gorkoslatko, u mome grlu, u mojim očima… Nikada neću biti od onih kvazi: trebica, mačkica, nikada se neće pričati po gradu s kim sam se ****** i da ti više ne pada na pamet da se petljaš sa zauzetim!!! (A zar nismo svi već zauzeti nekim?) Moje osmjehe vidjeće svi. I čućeš… Kako god, opet se moji uspjesi ne mogu ni mjeriti sa tuđima, opet znam kako dišu sve svjetske ulice i opet mi se oči smiju. Jesam, sve sam. Ali… Nikada neću biti djevojka od patosa, hoćeš li se moći na to naviknuti? Na nekim ljudima najskuplje su jeftine stvari, od te sorte isto nisam. Ne pretvaram se da znam francuski ili da čitam Ničea. Bože sačuvaj. Ne zanimaju me manekeni, volim sirovine. Bože sačuvaj. Sve je to tako trebalo biti, ko još ide psiholozima? Meni alkohol izliječi sve, ma koliko dugo mu trebalo… A začin za život je i bol: bol je sol života. Zato se ljudi udaju poslije srednje, to mi je jasno, ali gdje je onda bol? Kako će moje priče biti ubitačne i brutalne, kad nisam frajer koji se guzi s frajerom? Moje priče su patetične, proste i samo meni bitne. Zar već nisi naučio kakva sam? Mogu te kulirati cijelu noć, a narednih deset stoljeća zatvaraću oči sa slikom našeg prelijepog i spontanog poljupca. Pisaću ti razglednice iz Kazablanke i Kopengahena, a sjećaće te na mene miris ljute rakije i sarajevskog. Uvijek ti je bilo fuj kako ih volim u cugu, u paru i hlađene. Nikada dame od tebe. Svašta si čuo. Sve je istina. Jesam, sve sam. I zbilja, nisam od onih šljokičastih, više sam od jakih boja i svedenih krojeva. Srce će mi uvijek biti daleko. Nepoznat autor

11.02.2014.

Prljavo, malodušno herojstvo laži..

Muškost kao sinonim za beskrupuloznost, gramzivost, samouvjerenu glupost, podlost, ostvarenu prosječnost, politički poredak koji živimo. Muškarac je hram mediokriteta. Mehanizirano tijelo grubosti. Svako ovdje želi postati muškarac jer smatra da se tako opstaje. Ovdje učiš da budeš taj ostvareni muškarac što ne misli, ali djeluje, što viče tako što je glasan u šutnji. San svakog muškarca i žene je da se nauči dobroj muškosti. Muškost je neosnovano pouzdanje u sopstvena uvjerenja. Jednom naučeno znanje. Jednom zacrtana principijenost. Zaleđenost sigurnih predstava o sebi i drugima. Sposobnost da se istina saopštava lažima. Uvježbana neosjetljivost na druge. Truli politički poredak koji trulo živimo. Muškost je ovde, iznad svega, i prije svega, Ambicija. Gola Ambicija. Uspjeh što se ostvaruje malograđanskom preciznošću. Uspjeh podržan nasiljem nad sobom i drugima. Muškarac je istorijska pobjeda koja se predugo slavi. Bitnik skrojen od bijede. Prljavo, malodušno herojstvo laži. Muškost je osnažena tajnim dogovorom muškaraca o nenapadanju. Muškarac se nikada neće gaditi gadostima što su učitane u muškost kao što se žene gade jedna drugoj. On je ziceraš koji ostvaruje svoju nakanu. On se ne bavi tricama kao što je zapitanost nad sobom. Njegova je svrha ostvarenje vlastitih sumnjivih kvaliteta u koje se ne sumnja. Uspjeh ne trpi opite. Drugi muškarac je samo rival podstrekač koji osnažuje prvog muškarca. Muškarac nikad neće kritikovati koncept muškosti dok će žena uvijek vrištati nad svojom ženstvenošću. Ženstvenost ima mnogo oblika. Muškost je jedna. Stroga. Pobjedna. Određena. Sigurna. Ponuđena svakom muškarcu i svakoj ženi u svim opskurnim političkim ambijentima. Muškost svoje tijelo posmatra kao oruđe na putu uspjeha. Upregnuti kotač koji melje nagonski. Ulaznica za ovaj svijet jeste muškarac koji ne čita jer zna. Muškost je nepriznata slabost, pogrešno uvjerenje da si jak ako ne priznaš da si slab. Stid pred sopstvenom nagošću. Koncept muškosti zalužuje gađenje, prezir i žaljenje jer to je društveni konstrukt koji počiva na nasilju, jednoumlju, umišljenim veličinama, voluntarizmu, mitu o progresu, istroriji kao nauci kojoj se vjeruje i služi, politici kao raboti silovitih. Muškarac se skriva svugdje, samo ne u čovjeku. On je u svakoj uspješnoj ženi i muškarcu Balkana. U svakom piscu što vas laže. U skoro svakoj rečenici svakidašnjeg sagovornika. U svakom odsustvu empatije. U dječijoj lektiri. U prozirnoj demagogiji. U politici zapada. U mudrosti istoka. U Andriću. U Njegošu. U školi. U tradiciji. U himni. U prolazniku. U sportu. U svakoj proračunatoj opačini. Najveći neprijatelj muškosti je umjetnost. Umjetnost je vreme u izobilju. Moćna opozicija moći. Raskošna nezabrinutost nad vlastitom sudbinom. Umijeće ljenosti. Sebeljublje zaljubljeno u druge u sebi. Okean mogućnosti i pitanja. Plima drugih na jednom tijelu. Autentična umjetnost podriva muškost, kao vlast jačeg, nasilnijeg i beznadežnijeg, mehkim i upornim postojanjem. Umjetnik je ambicija što se ne materijalizuje. Vlastiti uspjeh koji se odbija, ponižava, obezvrijeđuje. Ismijavanje bitnoga. Umjetnik odbija važnost stvari i pravolinijsko ostvarenje. Umjetnost prepoznaje muškost kao pornografski uradak, kao očitu laž kojoj se smije, koju ponekad mrzi, ali na koncu, kada se ta pornografija ponizi i porazi, umjetnost će je zagriliti jer muškost je mutav, patvoreni dječak. Sve ono čega se boji muškost kao koncept moći sadržano je u nepreglednosti umjetnosti, u tom nesigurnom, želatinskom prelivanju pitanja koja plaše jer razbijaju stamenost namjerenu na siguran uspjeh. Umjetnost podvaljuje muškosti ironiju tamo gdje muškost traži pokornu svečanost. Poigrava se sa zakonomjernostima muškosti. Ukazuje muškosti na ženstvenost muškarca ili na prividni antipod sakriven u prećutkivanju što primjećen izaziva histeriju nad istošću. Otkriće čije otkrivanje stvara nelagodu jer narušava predvidivu podjelu. Predvidive vrijednosti. Predvidive gadosti. Predvidivu politiku. Žestoka umjetnost uvijek izludi muškarca do cenzure. Muškost opstaje unatoč snažnim napadima umjetnosti jer muškost se još naziva i muževnost. Harizmatični naziv prekriva šarmom sočne harizme banditsku politiku. Ubiti muškost u sebi znači pristati na okean mogućnosti. Ubiti muškost u sebi znači odustati od ovakvog svijeta, znači ne pristati na nasilje, znači pristati na traganje za svojom ženstvenošću koja takođe ne postoji, znači, konačno, traganje za čovečnošću, za tišinom plime koja osvaja tijelo što odustaje od gole ambicije. Znači odustati od trulog političkog poretka koji trulo živimo. Ubiti muškost u sebi je samoubistvo koje treba slaviti onako kako ga slavi Sioran. Časni odlazak, časni odustanak. Ubiti muškost u sebi je redefinisanje riječi čast, snaga i moral. Nužni poraz fikcije koja ne postoji jer su njene posljedice fatalne u stvarnosti. Ženstvenost nije potrebno ubiti. Ona je mrtva još od onda kada je fikcija uspjela, kada je muškost zavladala određujujući unaprijed ko tlači, a ko podnosi. Žena, sa punim pravom, istorijskim i političkim, čeka da muškarac izvrši časno samoubistvo. Simbolički i stvarno.

11.02.2014.

Djevojka crvene kose

U časovima kad mu je žudnja treperila na usnama i u očima, i ona kao da je drukčije gledala, drukčije se smiješila, kao da se rascvjetavala osjećajući kako je gleda s divljenjem. Ali sve je trajalo kratko, i prolazilo začas, kao mađija, kao oblak. A možda nije ni postojalo. Možda su ga čula varala, jer ona, eto, sjedi mirno, toliko uzdržana i sigurna u sebe da izgleda nedodirljiva kao zvijezda na nebu.

03.02.2014.

Ako ti jave da sam pao - Dario Džamonja

Ako ti jave da sam pao na razoranim, sleđenim poljima Flandrije, da me je pokosio šrapnel - ti nemoj da budeš tužna i nemoj plakati pred svijetom, jer vrlo dobro znaš da iz mojih grudi ne mogu da niknu suncokreti niti se moje kapi krvi mogu pretvoriti u makove... To je sve jedna obična literarna konstrukcija, a da ne pričamo o tome što ja nikad nisam ni vidio Flandriju niti je ona vidjela mene. Ako ti kažu da sam se u svojim posljednjim časovima junački držao, da sam neustrašivo gledao smrti u oči, da sam je čak i začikavao, da sam svog sudiju prezrivo pljunuo, a da sam dželatu dao kesu dukata uz riječi: "Dobro obavite svoj posao!", a da sam, potom, sam izmaknuo stolicu ispod vješala, ti bi morala znati da je to jedna obična izmišljotina, izmišljotina onih koji ne znaju šta je to život a šta smrt znači. Ti me dobro znaš: znaš kako ja često umirem svakog bogovjetnog dana, kako se trzam na svaki šum, kako mi se čelo često orosi znojem (reklo bi se bez razloga), znaš da se bojim proviriti kroz špijunku na vratima bojeći se ne znam ni sam čega, bojeći se nekoga ko će mi s nadmoćnim osmijehom na licu izrecitirati stihove Marine Cvetajeve: PREDAJ SE! JOŠ NIKO NIJE NAŠAO SPASA OD ONOGA KOJI UZIMA BEZ RUKU! Sjećaš se kako sam se bojao kad si trebala da me predstaviš svojim roditeljima, koliko ti je trebalo vremena da me ubijediš da nisam baš toliki kreten koliki izgledam, da se ponekad sa mnom može proći ruku pod ruku kroz prometnu ulicu... Ja pamtim ono veče kad smo otišli kod jedne tvoje prijateljice koja je slavila rođendan, sjećam se svakog vica koji sam ispričao i sjećam se pogleda društva koje je u meni gledalo neku egzotičnu životinju, sjećam se kako su se gurkali laktovima kad smo ulazili, kad sam skidao svoje cipele sa pačijim kljunom (a u modi su bile brukserice), kako sam ispod stola krio onu rupu na ne baš čistim čarapama... Pamtim kako sam to veče, ponesen strahom, popio tri flaše "Fruškogorskog bisera", litar i po domaće rakije (više je nije bilo) i završio sa "Mandarmetom", nekim likerom od mandarina... Od svega toga bi se napilo jedno omanje krdo slonova, ali ja sam bio najtrezniji, bojao sam se da tebi ne napravim neko sranje i to me je držalo. Onda smo izašli na Vilsonovo šetalište i ti si se propela na prste i poljubila me, evo, baš ovdje, pored uha, a ja sam morao da sjednem na klupu i da počnem plakati... Prolazila su neka djeca i čuo sam ih kako kažu: "Vidi pedera!!!" Kao i uvijek, ti si me pitala šta mi je najednom, a ja nisam mogao da ti objasnim da to uopšte nije najednom, da je to stalno, da je to neka vrsta mog zaštitnog znaka, nešto po čemu bih sebe poznao među hiljadama meni sličnih, nešto što se i ne trudim da sakrijem, jedan zloćudni tumor s kojim sam se rodio, tumor na mozgu i duši koji se ne da ukloniti nikakvim operativnim putem ni zračenjem, ni činjenicom da te volim i da ti voliš mene... Ako ti jave da večeras hodam po kafanama i olajavam tebe i našu ljubav, da se prodajem za loše vino, da skupljam opuške tuđih simpatija, ljubim ruke nečistih konobarica, ispadam budala u svačijim očima... To ti je živa istina.

29.01.2014.

I wish nothing but the best for you. Not. :)

Lajkala sam njihovu fotografiju. To znači da mi je drago što su zajedno. To ću potvrditi i na sahrani i na sudu.

29.01.2014.

Daj mi osmijehe..

Tri je sata iza ponoći. Gledam u zid preko puta mene i ne uspijevam skrenuti pogled. U ruci mi je prešećerena kafa, a na stolu razbacani papiri i neuredne skripte. Moje su misli prazne, baš kao i zid u koji gledam. Ne smeta mi što večeras opet neću spavati. Ne smetaju mi ni podočnjaci, ni moje umorno lice, sada samo u tragovima lijepo. Sigurna sam od tuđih pogleda - niko neće vidjeti zid u koji tako opčinjeno gledam. Zid ili ogledalo moje ličnosti. Kada me sretneš na ulici, nećeš sresti mene. Srest ćeš djevojku divlje, crvene kose i napuderisanog, rumenog lica. Možda ćeš vidjeti i osmijeh, i u njega nemoj sumnjati. Iskren je, vjerovatno ukraden, otrgnut iz ruku škrte sreće. Momenat u kojem sam živa i za koji živim. Bez imalo stida kažem: Da mogu, sve bih osmijehe ukrala i samo se smijala.. Osmijeh ne zna za juče, ni za zid u koji gledam tri sata poslije ponoći, ni za prešećerenu kafu u mojoj ruci. Zato, srećo, smiluj se, i daj mi moje osmijehe..


Stariji postovi

Sve je ovo meni od mene.
<< 01/2015 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031


Citati
"Ne znam da li je to što inače volim Prljavo Kazalište ili je što sam malo više popio, ali po prvi put, nakon što je otišla, osjetih da je zaista nema. I da mene nema, u njenom srcu, možda i mislima."

"Radi se o tome da odlazim, jer ti tako želiš. Radi se o tome da nastojim biti dobar, častan i plemenit, pa sebi oduzimam tebe. Ostajem, dakle, bez onoga što mi je najvrijednije, kao svi ljudi koji su zaista dobri, časni, plemeniti. Shvatio sam da je nedostojno truda sve što je moguće bez ljubavi, a da ti ne smijem, ako te zaista volim, pomoći da sav svoj svijet svedeš na mene. Shvatio sam da bih ti pomogao u tome ako bih otišao s tobom vani da te zadržim. Zato postupam plemenito kao svaki idiot i odričem te se da bi ti mogla sačuvati kakvu-takvu cjelinu."

"Hiljade žena da upoznam znam da takve nema. U oči me gleda i kaže da joj nije stalo, a voli me kao nikad nikog. Samo da joj sujeta bude mirna."

"Voljela bih da si uvijek uz mene. Da si na mojoj strani. I kad sam razdražena. I kad nisam u pravu. I kad nismo sami. I kad sam nepravedna. Pređi preko moje zlobe, umiri me tihim dodirom, ne mučim te bez razloga. Ako ne znaš, sve je uzalud."

"Ja sam najljepšu pjesmu zaključao u njenoj kosi i sve sam svoje osmjehe sakrio u zavjesu kiše, a ona je predobro znala šta ta jesen nosi al' nije htjela da prizna i nije nas bilo više."

".. jer ljubav i nesreća jednako ovdje imaju lice, i sve je isto. Očajnik i mudrac, dijete, protuha i hulja - pred mojim licem izmireni: sve je jedno, i sve je isto ovdje."

"Tužne su tvoje pronicljive oči. Ispituju dušu moju kao mesec kada bi hteo da pronikne more. Razgolitio sam svoj život pred očima tvojim od kraja do kraja, i ništa nisam sakrio ni zadržao. Zato me ne poznaješ."

"Dirljiv je moj trud da premostim tu provaliju koja nas dijeli, moji pokušaju da rundama pića koje zovem pobrišem one granice koje se ne daju pobrisati, šuplji odjek mojih rečenica koje završavaju negdje na dnu njihovog neshvatanja, kao prazne, nepotrebne konzerve.."

"Zbog nje, izgubljene, zbog nje, otete, postao sam tvrđi i zatvoreniji prema svakome: osjećao sam se poharan, nisam davao ni drugima što nisam mogao dati njoj. Možda sam se svetio sebi i ljudima, nehotice, i ne znajući.
Boljela me odsutna."

"Jutro. Kafa sa teškim talogom šećera na dnu. Tamne putanje nesanice oko mojih očiju i crne nemarkirane naočale. Sunce, tek negdje na pomolu. Zrak čist. Savršen početak dana. Možda naslućuje i takav dan. Negdje. Nekom. Nokti, šljokice i krv. Ravnodušnost. Zbog prošlog. Zbog nadolazećeg. Neka lica u magli. Ljubav je zlo. Jedan život savršeno nesavršen."

"Vreme je da odrastem bar do sopstvenog temena. Biću velika! Velika devojčica koja može sama da dohvati džem sa poslednje police. Koja ume da se popne na drvo, ubere trešnje i stavi ih na uvo. I smejaću se. Svima. Svemu. SEBI. Od sreće.
Retki su oni koji shvataju granicu slobode. Jos ređi oni koji shvataju slobodu granice.
Ali, to je samo limit..."

"Tražili smo se po tuđim zalutalim osmesima, blesavo razvučenim i praznim. Jurili po ranjivim slikama bledih uspomena, otrovnom dahu sosptvene sete. Upijali bezvezne reči u nemim odjecima, zamorno tupim i neprolaznim. I snili uzdah zenice, oblik i miris kolena. San koji uzleće iznad kletve..."

"Žena bez nježnosti, još je veće čudovište
od muškarca bez hrabrosti."


MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
5348

Powered by Blogger.ba